eng. frame: filmska slika ili lažirati nešto, smjestiti nekome
Vožnja biciklom po sjevernom zelenom valu nikad baš nije bila najzdraviji sport, ali otkako su preuredili trake i parkirna mjesta i ofarbali stazu za bicikle, čini se sigurnijom i preglednijom. Južni val je ostao nepopularan za bicikliste. Nema biciklističke staze i promet uvijek djeluje kaotičnije, a razlog je samo uža cesta. Na uskim cestama mimoilaženja, prestrojavanja i driblinzi uvijek se čine na rubu incidenta i nesreće. Takva mjesta pokušam izbjeći ali najčešće nemožeš sam birati rutu.
Prošli ponedjeljak dostavljao sam biciklom nekoliko puta dokumente u zgradu nasuprot muzeja Mimare. Već nakon druge vožnje mi je bilo sumnjivo ili bolje reći glupo to što vozim dokumente što su i nama u kurirsku službu došli faksom. Ali posao mi je da pedaliram i ne postavljam previše pitanja. Prva vožnja je bila odmah rano, još za vrijeme jutarnje gužve. Svi piče na posao, a ja biciklom izvodim urbani napad na pješake di god stignem. To mi je najdraža ranojutarnja zabava. Vidim ljude nagužvane na tramvajskoj stanici kak se stišću, sebično guraju i trude, i svi su uvjereni da se tramvaj misli zaustavit vratima otvorenim točno na tom mjestu. Kaj čovjeka može bolje razbudit nego jedan zalet na takvu masu, naglo kočenje i nekolko finti kroz razbacane ljudolike čunjeve? A i oni znaju cijeniti moje umjeće. Ovisno koliko se potrudim toliko 'bem ti matera i kišobrana poleti prema meni. Uglavnom, prva tura papira s naznakom Za FTV je bila dostavljena na vrijeme. Pređem prek Trga, spustim se po Gajevoj, izađem na zeleni val i pedaliram na zapad. Naravno, naše ulice nikak ne mogu bez dodatnih popravaka i preuređivanja pa se tak nisam iznenadil ni ovaj put kada sam na križanju s Gundulićevom naišao na veliki narančasti kran. Desetak radnika u plavim mandurama stajalo je oko rupe u asfaltu, a netko je sigurno bio i u njoj. Zapravo, uvjek je više tih šefova oko rupe nego radnika u rupi, jebiga, takva smo država valjda. A ti radovi uvjek zakrče najmanje jednu traku i potrebne signalizacije nikad nema. Ajde, ovaj put je desna traka bila blokirana, a moja friška biciklistička staza na lijevoj strani kolnika i ispod desetak centimetara bljuzge je bila netaknuta. Nije baš da me to zabrinulo ali mi se učinilo da dva radnika na kranu gledaju baš u mene. Ono, dok se tak điram po gradu pozdravim se s gro ljudi i više neznam koga znam ili ko mene zna, kome sam dostavljao ili tko me zna sa tramvajske stanice. Reda radi mahnem ja njima na kranu i viknem - jel zima gore? - a oni se pogledaju i okrenu mi leđa. Možda me nisu čuli.
Drugi poziv za istu rutu je stigao petnaestak minuta nakon što sam se vratio u firmu. Nova pošiljka isprintanih papira, bez potpisa i žigova i bez neke vidljive hitnosti. Nije mi jasno da netko plaća pedesetak kuna za tako nešto. Zamislio sam situaciju u kojoj se nekome pokvari printer ili faks pa u nedostatku rješenja zove nas. Kaj nije jednostavnije i jeftinije kupit novi printer? Odvezem ja i tu pošiljku,a gužva još uvijek ko da je čitav Zagreb dobio nalog za hitnu proizvodnju još smoga. U povratku svratim na čaj. Pred vratima Pifa grijem si ruke na staklenoj šalici i proučavam blatobran na biciklu. Bljuzga je biciklu dala onu finu sivo drekastu boju i znal sam da su mi takva i leđa. To srkanje čaja nije moglo trajati više od petnaest minuta ali čim sam se vratio šef je počeo dizati galamu. Da, dostavio sam. Kako kojim putem sam išao? Pa istina, ovaj put sam išao po Ilici pa se spustio po Frankopanskoj pa do Mimare... Molim? Nije mi bilo jasno zakaj šef inzistira da vozim po zelenom valu. Ali kasnio sam u povratku i to radi čaja a ne rute! U redu. Kako vi kažete.
Vozi po zelenom valu, dostavi ove papire na ovu adresu, pozvoni, oni će sići i preuzeti. Znam sve, idem već treći put. Nebudi bezobrazan! Zaboravil sam spomenut da je lik koji je preuzeo paket i prvi i drugi put više gledal mene nego papire kaj sam mu dostavil. Gledal me je nekak čudno, ko da me zna ili zna neku tajnu koja se tiče baš mene. Mislil sam si možda je peder. I prije su mi uletavali takvi sa spikama. Veli jedan, kao, pa kak znaš da ti nebi pasalo, moraš probat, a ja njemu, čuj, ja ti nisam agresivac i ne tučem žene ni pedere, ali, kaj ti moraš probat kak je to dobit ciglu u glavu da bi znao jel ti se sviđa. Ovog sam pital jel' sve u redu, a odgovor je glasio "pa to ćemo uskoro saznati". Pretpostavil sam da se nebude mlatnul ciglom po glavi.
Još malo kasnije i ja vozim istu dostavu već peti put to jutro. Svaki put bih prošao Gajevom, pa na zeleni, pa pokraj krana na cesti. Krajićkom oka bi provjeril one likove na kranu i još uvjek su bili tam. Mislil sam si kak je meni super i toplo dok pedaliram, a oni jadnici se smrzavaju na tom kranu cijelo jutro. Jedan je imal onu lopovsku vunenu kapu, a drugi onu legendarnu savijača frizuru. Sjetil sam se kak je moj stari iz zafrkancije nazdravljal kad je Drago Diklić odustal od tog sizifovog posla i ošišal tih par vlasi. Bil sam klinac al taj čuperak me nije zavaral. Znal sam da je glava ćelava i nisam kužil kak taj striček ne kuži da ga svi kuže. Čitava vojska prikrivenih ćelavaca je nazdravila tom činu legendarnog gospona Dikle i škarama si skratila muke. A ovaj lik na kranu, e neznam, taj je tolko sumnjiv pa mi se sve čini kao da mu je to neka artistička furka. Susnježica je lagano sipila i tih par dlaka na glavi se spojilo u tri sljepljena pramena koja su lagano podsječala na tri štakorska repa. Uf! Sigurno me glad gadno stisla kad me mozak počeo mučiti takvim halovima.
Šesti put mi je već bilo svejedno. Vozim, Pepersi u slušalicama i bljuzga pršti oko mene ko da vozim ralicu. Razmišljal sam o urbanom napadu na semaforu, da nekog zalijem, ali nisam si htio pokvarit ovu ugodu bezbrižne vožnje po još pedeset kuna. Približavam se križanju s Gundulićevom i gledam opet te radnike i skužim da na kranu imaju i kameru?! Lik s lopovskom kapom nekaj šapne kolegi, a ovaj čučne za kameru i primjetim da se upalila crvena lampica. Možda je to samo semafor pa mi se pričinilo. Usporim. Kran se počne micat, a kamera ko da fokusira baš na mene. Ma to je ziher za neko javljanje sa cesata ili se šljakeri zajebavaju s novom igračkom. Možda postavljaju kameru na semafor za ekipu koja voli igrat crvenog vala. Al opet, malo je prevelika za skrivenu kameru. Pogledam dole prema rupi u cesti i skužim još jedna kamera! Frajer u rovu iza nekoliko crveno bijelih greda, drži kameru i sto posto sam siguran, tu me reži, da snima baš mene.
Pali se zeleno i krećem po lijevoj strani, držim se staze i ignoriram kamere i ekipu u plavim mandurama. U sljedećem trenu čujem auto sa prevelikim brojem okretaja kako mi se bliži, pogled mi bježi ulijevo, vidim kameru u rukama suvozača, a suvozač je u automobilu koji juri baš prema meni. Nacereni lik s palestinkom oko vrata drži kameru naciljanu na mene i palcem mi govori da je sve super.
Udarac. Škripa. Lom stakla. Prolivena tekućina iz hladnjaka. Krv u ustima. Sve boje su zažarile i zatim zagasle do crno bijelih silueta. Crveno bijele siluete. Dokumenti su spektakularno vinuli u zrak. Krv mi je na licu i rukama. Ne osjećam noge ni bljuzgu u kojoj ležim. Prljav sam ko unutrašnjost blatobrana. Dokumenti također. Jebali ih papiri. Jebo bicikl i Shimano Alivio. Od šoka se bol još nije probila do centra urlanje u mojoj glavi. Adidas vojne gojze, komando hlače, komandosica, palestinka i kamera. Jebem ti mater terorističku! Kaj se ceriš iza te brade!? Lik se i dalje ceri. Nasmijem se i ja, ipak, kamera je na close up-u. Ziher mi fali zub.
- Dragi gledaoci, svjedočite novoj eri realne televizije. Big brother, Hrvatska traži zvijezdu i Farma su davna prošlost i faza zametka u našem razvoju. U novoj emisiji „Frame TV“ suočiti ćemo Vas gledatelje sa stvarnim i svakodnevnim situacijama, suočiti ćemo Vas sa Vama iz očiju kamere i iz vaše novonastale situacije. Interaktivni gledatelj, ne, zapravo gost iznenađenja u vlastitoj emisiji. Uvesti ćemo vas u svijet televizije kada se najmanje nadate i bez vašeg znanja. Biti ćete stvarne osobe kao što to i jeste, a vašu intimu, bol i sreću ćemo prenositi u najizvornijem obliku. Slijedi snimka tjedna „Smjestili smo biciklisti“, ozljede su teške i neće proći bez posljedica, ali uz pomoć našeg stručnog tima liječnika, estetskih kirurga i privlačnih noćnih sestara njegov život može postati i kvalitetniji nego prije. Naravno, postoji i pozamašna novčana naknada za sudjelovanje u našoj emisiji, a o tome ćemo kasnije. Pogledajmo sada stravičnu nesreću mladog bicikliste iz nekoliko različitih kuteva. Da, tehnologija je sjajna stvar. Kao da gledamo najljepši gol sa svjetskog prvenstva, zar ne?-
-Tako je Mila, pogledajmo!-
:)
Nema komentara:
Objavi komentar